Iza mene je prvi trkački vikend u novoj sezoni Reno Klio Kupa Evrope. Vikend pun uspona, padova i pomiješanih osjećanja.
U petak sam uradio dva solidna slobodna treninga, zauzevši pozicije 3 i 4. Međutim, imao sam neki neprijatan osjećaj u autu, kao da to nije onaj isti auto sa istim setapom koji sam vozio samo dvije nedjelje prije na testu, kada sam oba dana bio najbrži vozač na stazi.
Odlučio sam da zajedno sa svojim timom ispitam razne stavke na autu i eventualno izmijenim neke stvari vezane za setap. Tako je i bilo, u subotu ujutro izašli smo na kvalifikacije za prvu trku. Uspio sam, automobil je ponovo bio onaj stari. Izmjene koje smo napravili značajno su doprinijele da ponovo osjećam maksimalnu kontrolu nad autom.
Mogu reći da sam uradio sjajne kvalifikacije. Pozicija 4 naravno nije moj cilj, međutim susreo sam se sa novim problemom kojeg sam se i pribojavao. U Klio kup takmičenju zavjetrina igra veliku ulogu, pogotovo kada jurite najbrži krug. Za one koji ne znaju, zavjetrina ili, kako bi na engleskom rekli, „slipstream“, je kada u svom brzom krugu ispred sebe imate još jednog brzog vozača koji vam na pravcima omogućava da imate manji otpor vazduha i samim tim veću maksimalnu brzinu. Naravno, kada u zavjetrini imate 3 ili čak 4 vozača, onda je to još veća prednost. Tim GPA, na čelu sa aktuelnim šampionom Davidom Pužeom, uradio je perfektne kvalifikacije. Tokom čitavih 20 minuta kvalifikacija vozili su se jedni za drugima, konstantno pružali zavjetrinu i uspjeli da izvuku maksimum. Ipak, moja četvrta pozicija, bez apsolutno ikakve pomoći i zavjetrine, čistom ,preciznom i vrlo agresivnom vožnjom, na samo 3 desetinke od pol-pozicije, morala me je činiti zadovoljnim. Znao sam da će u trci biti potpuno druga priča.
Prva trka nije krenula idealno. Moj bivši timski kolega Gael Castelli pokušao je na sve moguće načine da me prestigne u prvom krugu. Ipak, pružio sam maksimalan otpor, tokom čitavog prvog kruga vozio defanzivnim putanjama i uspio da se odbranim. U svoj toj borbi da sačuvam poziciju, stvorila se poprilična razlika između mene i trojke tima GPA. U jednom trenutku zaostatak za treće plasiranim Pužeom bio je čak 2,5 sekunde. Svi koji prate ovaj sport znaju da su 2,5 sekunde vječnost, pogotovo kada su performanse automobila jednake i najveću razliku pravi sam vozač. Krenuo sam u pohod na postolje. Znao sam da imam brzinu, ali ovo je prije svega bila jedna psihološka borba, ko će prvi popustiti pod pritiskom. Čista brzina vozača jeste najbitnija u ovom sportu, međutim ako niste konstantni, ta brzina vam neće biti od ogromne pomoći. Ja sam u ovoj trci uspio da spojim sve, najbrži krug trke i najbolji ritam do sada u mojoj karijeri. Moji krugovi bili su toliko konstantni da sam u drugoj polovini trke uspio da budem Pužeu na samom braniku i poništim čak 2,5 sekunde prednosti koju su vozači GPA tima, vozeći se konstantno u zavjetrini i bez međusobnih preticanja, pokušali da sačuvaju.
Nažalost,susrećem se sa novim problemom. Što sam više prilazio Pužeovom autu, temperatura mog motora je sve više rasla. U jednom trenutku temperatura motora dostigla je čak 108 stepeni i sva priča o zavjetrini i potencijalnom napadu naPužea tada je pala u vodu. Zbog velike temperature motora gubio sam mnogo na pravcima i do kraja trke morao sam se zadovoljiti četvrtim mjestom.
Ovo je za mene bio veliki uspjeh, četvrta pozicija na otvaranju sezone i moja najbolja trka do sada nagovještaj su sjajne sezone i onoga što sam i najavio. Ipak, po završetku same trke doživio sam novi šok. Na provjeri kilaže mog automobila ustanovljeno je da sam bio 3 kg u manjku. Samim tim uslijedila je automatska diskvalifikacija i ostao sam bez vrijednih bodova. Nažalost, ovog puta nije u pitanju propust mog tima. Ono što se desilo jedna je velika nepravda i propust organizacije, što se do kraja samog vikenda i dokazalo. O tome ću vam pričati uskoro.
Sledećeg dana probao sam da ostavim iza sebe sve što se desilo. Nove kvalifikacije i ovog puta pozicija 5. Između mene i tima GPA sada se našao Gael Castelli. Znao sam da će to dodatno uticati na drugu trku. Greška u petom krugu trke dovela me je sa pete na desetu poziciju. Ipak, sjajnom vožnjom i tempom koji sam imao, uprkos ponovnim problemima sa temperaturom motora, uspio sam da se vratim u trku i na kraju dođem do šeste pozicije. Kao utjeha ostaje zabilježen još jedan najbrži krug trke. To je samo dokaz brzine koju sam imao ovog vikenda, uprkos svim problemima, i zato ostaje žal jer se kockice nisu posložile i rezultat nije pokazao sliku pravog stanja.
Ipak,to je sastavni dio ovog sporta. Tim već uveliko radi na pripremi mog automobila za narednu trku. Potrudiću se da svu nepravdu i lošu sreću koju sam doživi oovog vikenda iskoristim kao dodatnu motivaciju za ono što dolazi. U svojoj vožnji vidim ogroman napredak i to je ono što me najviše raduje.
Vjerujem svim srcem da najbolje tek dolazi!

Iza mene je prvi trkački vikend u novoj sezoni Reno Klio Kupa Evrope. Vikend pun uspona, padova i pomiješanih osjećanja

Filip je istakao da ga očekuje nastavak započetog puta ka samom vrhu Reno Clio Cup Europe

Dvije trke, dva postolja i konstantna borba za prvo mjesto